Antibiogram
Antibiogram je disk-difuzijska metoda za ispitivanje osjetljivosti bakterija prema raznim antibiotičkim ili kemoterapijskim sredstvima. Provodi se radi određivanja bakteriostatskog ili baktericidnog učinka pojedinog sredstva na odabranu bakteriju.
Antibiotici
Antibiotik (grč. anti-protiv i bios-život) je proizvod metabolizma nekih bakterija i plijesni, koji djeluje ubojito na bakterije i druge mikroorganizme.
Mehanizam djelovanja
S obzirom na mehanizam djelovanja, antibiotike dijelimo u četiri glavne skupine:
a) Inhibitori sinteze stanične stijenke: penicilini (npr. penicilin, ampicilin), cefalosporini (npr. cefaleksin), glikopeptidi (npr. vankomicin)
b) Inhibitori sinteze proteina: aminoglikozidi (npr. streptomicin, gentamicin), tetraciklini, kloramfenikol, eritromicin
c) Inhibitori sinteze enzima: sulfonamidi (interferiraju sa sintezom folne kiseline)
d) Inhibitori sinteze nukleinskih kiselina: kvinoloni (npr. nalidiksa kiselina interferira sa sintezom DNK), rifampin (interferira sa transkripcijom)
Postupak antibiograma
Osjetljivost bakterija prema antibioticima ispituje se metodom antibiograma. Metoda se sastoji u tome da se na hranjivu podlogu nacijepi gust razmaz čiste kulture patogene bakterije izolirane iz krvi, ispljuvka, urina, fecesa oboljelog organizma, a potom se na razmaz postave diskovi filtar papira impregnirani jednim od antibiotika, koji se danas koriste u medicinskoj praksi.
Standardni komercijalni diskovi antibiotika, koji se koriste u svakodnevnoj praksi kliničkih mikrobioloških laboratorija promjera su 6 mm i označeni kraticom naziva određenog antibiotika.
Zone inhibicije
Antibiotik će iz diska na mjestu postavljanja difundirati u hranjivu podlogu, pa ako inhibira ispitivanu bakteriju, ona neće rasti u užoj ili široj zoni oko diska s antibiotikom. Ove prozirne zone bez rasta bakterija oko diskova antibiotika nazivamo zone inhibicije (slika 63).
Širina zone inhibicije pokazuje stupanj osjetljivosti ispitivane bakterije prema ispitivanom antibiotiku. Ako je bakterija otporna prema ispitivanom antibiotiku, zona inhibicije rasta neće se pojaviti oko diska.
Više diskova s antibioticima treba postaviti na ploču tako, da se promjer zone inhibicije može lako izmjeriti u mm i da se ne preklapa sa zonom inhibicije drugog antibiotičkog diska. Kako pri ocjeni efektivnosti antibiograma ne bi bilo pogrešaka, visina agara u Petrijevim zdjelicama treba biti 4,0±0,1 mm.
