Rezervoar sumpora u prirodi
Glavni je rezervoar sumpora u prirodi organska frakcija tla (humus) u kojoj se sumpor nalazi u obliku estera sulfata i aminokiselina.
🧬 Nakon smrti organizama, kemoorganoheterotrofni mikroorganizmi (saprofiti) mineraliziraju organske spojeve sumpora
Ciklus kruženja sumpora
Anaerobnom razgradnjom aminokiselina koje sadrže sumpor nastaje sulfatni ioni (SO₄²⁻). Anaerobnom razgradnjom aminokiselina koje sadrže sumpor nastaje otrovni plin sumporovodik (H₂S).
Oksidacijom sumporovodika bakterijama roda Thiobacillus preko elementarnog sumpora (S°), tiosulfata (S₂O₃²⁻) i sulfita (SO₃²⁻) nastaju sulfatni ioni (SO₄²⁻), jedini oblik sumpora pogodan za asimilaciju u biljne organizme.
Mikrobiološke transformacije
U anaerobnim uvjetima sulfat je terminalni akceptor elektrona u procesu sulfatnog disanja (disimilatorna sulfatredukcija) obligatnih anaerobnih bakterija roda Desulfovibrio i Desulfotomaculum, pri čemu biva reduciran do sumporovodika.
⚗️ Sulfatno disanje: SO₄²⁻ → H₂S (u anaerobnim uvjetima)
Sulfuretum sredine
U biokemijskim ciklusima sumpora H₂S se stvara razgradnjom proteina ili redukcijom sulfata, a njegova prisutnost u vodi uvijek upozorava na anaerobiju i toksičnost sredine zvane "sulfuretum" za sve vodene organizme, osim anaerobnih, fotosintetskih sumpornih bakterija.
☠️ H₂S = pokazatelj anaerobije i toksičnosti vodene sredine