Bojenje endospora
Bojenje bakterijskih endospora po Schäffer-Fultonu
Bakterijske endospore otporne su na povišenu temperaturu, zračenje, isušivanje, kemijske dezinfi cijense, bojenje. Endospore se ne mogu obojiti uobičajenim, već spomenutim metodama bojenja, jer bojilo ne prodire kroz debelu stijenku spore. Stoga se za bojenje endospora rabe posebna bojenja, a najčešće je upotrebljavano bojenje po Schäffer-Fultonu.
Neki rodovi bakterija (npr. Bacillus, Clostridum, Desulfotomaculum) imaju sposobnost stvaranja endospora u nepovoljnim životnim uvjetima i dugo preživljavanje bakterija u latentnom stanju. Spore su vrlo otporne na različite vanjske uvjete sredine (zračenje, isušivanje, promjene pH, otrovne kemijske agense), ali zahtijevaju i posebne metode bojanja.
Među sporogenim bakterijama patogenim za čovjeka treba istaknuti vrste Bacillus anthracis (uzročnik antraksa), Clostridum tetani (uzročnik tetanusa), Cl. botulinum (uzročnik botulizma) i Cl. perfringens (uzročnik plinske gangrene).
Endospore bakterija posjeduju nepropusan omotač za sva primarna bojila. Da se omogući prodor boje kroz sporin omotač preparat natopljen bojilom (malahitno zelenilo) mora se zagrijavati nad plamenikom. Nakon tog postupka endospore i vegetativne stanice obojit će se zeleno.
Za vrijeme ispiranja preparata vodom iz vodovoda spore ostaju zeleno obojene, a vegetativne stanice otpuštaju zelenu boju i ostaju obezbojene, jer malahitno zelenilo ne pokazuje veći afinitet prema vegetativnim stanicama.
Kontrastno bojilo crveni safranin kao druga boja obojit će vegetativne stanice crvenkasto, a među njima će se dobro vidjeti zeleno obojene endospore bakterija. U laboratoriju spore bakterija lako uzgojimo na agaroznoj podlozi nakon pasterizacije uzoraka (80°C/10 min).